Categories
Hrana / Recepti Putovanja

Plovidba katamaranom po hrvatskim otočjima

Naš katamaran 2024.
Naš katamaran 2024. – Hvar

Ovo je druga godina da sa kolegama iz firme idemo na sedmodnevnu turu katamaranom po Jadranu.

Polazi se iz Hrvatske, Rijeka, Split, Zadar, svejedno je, poenta je naći povoljan brod i termin. Mi smo išli prve nedelje juna, a godinu pre poslednje nedelje maja.

Luka Split, iz koje smo krenuli leta 2024.
Kornati

Katamaran

Za desetak ljudi, moj kolega Andor izabere katamaran od 45-47 stopa. On ima dozvolu za do 12 ljudi.

Dobro je da ne moramo platiti skippera, to je velika ušteda. Andor je sada već kapetan sa iskustvom od preko 3 godine. Sve nas je naučio osnovama pristajanja, kulture na brodu, i kako se kapetan mora slušati bez pogovora.

Svaki član posade ima svoje zadatke da bi sve išlo glatko, ne sme biti zabušavanja  u ključnim momentima, pokretanja broda i zaustavljanja.

Nekoliko osoba brine o užadima i vezivanju za bove, drugi je operater nad sidrom, treća grupa brine o ispuštanju fekalija u more kada smo na otvorenom.

Ironično je da sam ja sa kolegom bio glavni za govna i glavni u kuhinji, svima se svidela moja hrana 🙂.

Koliko to košta?

Ova ekskurzija košta oko 600 eura po osobi za 7 dana. Brod, hrana, piće, takse za pristajanje u luke i kačenje na bove. 

Hranu smo kupili u napred za celo putovanje za oko 500 EUR i ubacili je na brod direktno iz kola. Spizu smo obavili subotom jer nedeljom u Hrvatskoj ne radi veliki broj super marketa gde je hrana jeftinija. Kupili smo jaja, testa, zamrznute hrane, suve hrane, a sve po unpared pripremljenom meniju za svaki dan.

Sloboda

Najbolje je u svemu što si kompletno slobodan da odeš na bilo koju plažu, da se usidriš kada i gde god želiš. Goriva u rezervoarima ima dovoljno za nedelju dana normalne plovidbe. Brod pokreću dva dizel motora. Možeš i da jedriš ako ima povoljnog vetra, pa štediš gorivo, ali si sporiji.

Ove godine smo imali bolje opremljeniji katamaran. Imali smo solarne panele i “fabriku” vode. Reversnom osmozom smo pravili vodu za kupanje i pranje od morske slane vode. Za ovaj proces je potrebna specijalna apratura i dizel generator, koji ujedno puni i baterije broda.

Od ostale opreme na brodu tu su odlična navigacija sa autopilotom. Kompletna opremljena kuhinja sa gasnim šporetom i rernom, 2 frižidera i zamrzivač.

Ima dosta bunkera za odlaganje namirnica i dve prostorije sa stolovima i sedalicama. Jedna u unutrašnjojsti broda kao centralna prostorija a druga na “terasi” ali pod krovom.

Jedno prelepo iskustvo od prošle godine mi je kada smo uplovili u mali zaliv na jednom od ostrva Kornata u severnoj Dalmaciji. Tamo samo možeš stići brodom – i svi koji su na ostrvu su ili meštani, radnici u konobi ili kao mi turisti. To je drugi svet,  praktično neopisiv dok ga sam ne doživiš. Jedno novo iskustvo kada si došao negde gde nije komercijala, nema velikih tura turista i gužvi, ne trešti muzika i nema buke. To je najveća vrednost koju ti brod pruža, da odeš na mesta gde nema nikog ili veoma malo življa. Samim tim je i voda i priroda mnogo lepša nego u popularnim morskim gradovima.

Zbog odlaska na brod sam naučio najpopularniji čvor “bowline”, lepo sam ga navežbao pa ga i na kopnu često koristim.

Razonodili smo se na razne načine dok smo bili usidereni u prelepe uvale. Imali smo dva SUP-a, maske za ronjenje, mali motorni čamac, pecali smo i imali smo specijalni roštilj baš za brod.

Posao i uživanje

Kako se ne bi baš previše opustili, svaki dan smo organizovali diskusije koje su trajale 4-6 sati. Teme smo podelili u operativne, prodajne, novi planovi za budućnosti, međuljudski odnosi… kako bi dotakli svaki segment poslovanja i života kompanije. Nekada je cela posada učestvovala u diskusijama a nekada smo bili podeljeni u timove ljudi koji inače rade zajedno. 

U realnim kancelarijskim uslovima je nemoguće dobiti toliko vreme bez prekidanja sa raznih strana. Ovde je mozak bio opušten, fokusiran na to šta je tema i mogao si se saživeti sa čovekom sa kojim radiš na jednom drugom nivou. Dublji odnosi se grade kada si sa nekim 7 dana neprekidno.

Morski plodovi

Ove godine  smo na pijaci za ribu pronašli divlje orade i to ispekli za ručak. One orade koje se najčešće jedu po restoranima su uglavnom iz odgoja. Kavezi ili mreže sa oradama su postavljeni blizu obale i one se hrane u ograničenom prostoru dok ne postanu velike kao tanjir – porcijaške orade. Isti je slučaj i sa brancinom. Takođe smo uspeli kupiti poslednju kilu škampa te nedelje, kada inače nije pijačni dan. Prvi put sam ih jeo i to sveže iz mora, preuksni su to bili proteinski zalogajčići.

Mnogo je bilo opuštajućih momenata, ali jedan od najlepških svakodnevnih je prva jutarnja kafa na izlazećem suncu. Moraš se obući jer je na vodi hladno tokom ranog jutra. Kako srčeš gutljaj po gutljaj, tako se vazduh polako greje i postaje prijatno toplo. Znatno je prijatnije na vodi nego na kopnu.

Brodski turizam

Kada sam prvi put ugledao luku prepunu sličnih brodova kao naš zapitao sam se kako se nekome uopšte isplati da ima brod koji voza max 2-3 meseca tokom godine. Zatim sam saznao da je brod praktično investicija u nekretninu. Ti ga iznajmljuješ kao bilo koji stan, plaćaš uslugu sidrenja u luci, plaćaš čišćenje, servis i uzimaš rentu.

U brodu je slično kao u hotelu, mi smo imali 4 dvokrevetne sobe, svaka soba je imala svoj wc i tuš. Dobiješ posteljinu i peškire. Ove godine smo dobili i kafe aparat na ampule kao deo nekog paketa.

Brod je mix apartmana, i kamperskog turizma, nemaš puno mesta, ali ako sve lepo organizuješ i spremaš često, onda nema nikakvih problema ili osećaja skučenosti. 

Paluba može lepo da se opere jer brod poseduje crevo i četke za pranje. Posle kupanja u moru postoji slavina – tuš da spereš slanu vodu odmah kod lestava – na samom kraju broda. Na vrhu broda i ispred kormila postoje dva velika prostora za lenčarenje i sunčanje.

Ovo je sajt za iznajmljivanje plovila i naš konkretni model katamarana za 2024. godinu. Ima dosta agencija koje se bave ovim poslom.

A u Crnoj Gori?

Istog leta, sam u mesec dana razlike između plovidbe po severnom Jadranu bio u Bečićima u Crnoj Gori sa porodicom. Poslednji put smo bili tamo 10 godina ranije.

Kvalitet vode u moru i živog sveta se značajno promenio. Više hotela, više ljudi, i sve više kanalizacije, doprinelo je tome da je su praktično nestali ježevi i školjke, a kamenje je prekriveno algama.

Hrvatsko more i obala su čista suprotnost, više vrsta riba, providna voda, i generalno mnogo više živog sveta. Razumem da je EU sigurno pomogla oko regulisanja kanalizacija, ali u CG još nema ove svesti na žalost 🙁

Ako sve ide po planu 2025. čemo biti na istom ili većem katamaranu, ko zna.

Još lepih trenutaka ću prikazati na slikama u nastavku, ne rečima.

Categories
Putovanja

Bicklom oko jezera Balaton – Mađarska

Prvi dan

Plan je bio da se biciklom za 4 dana odvozi oko 300km. Oko 270km oko Balatona i još 30ak po Budimpešti. Krenuo sam iz Subotice biciklom do mađarskog sela Kelebija, gde sam se u 6 izjutra ukrcao na voz a bicikl stavio u specijalan vagon namenjen za njih. Nekom srećom sam dobio popust 50% na povratnu kartu Kelebija – Šiofok, inače košta oko 50EUR.

Stigao sam do Budimpešte oko 9 gde su mi se priključili drugari, a i morale se presedati jer nema direktnog voza do Balatona iz mog pravca. Šiofok je najveći grad na Balatonu, dođe nešto kao Bar u Crnoj Gori s tim da je oko celog Balatona postavljena pruga… Dakle, presedanje, Budimpešta – Balaton još 2 ipo sata vožnje vozom.

Ovo sve ulazi u prvim dan, oko 15h smo se već kupali u Šiofoku što smo jedva dočekali zbog velike vrućine u putu. Za taj dan je bilo rezervisano dodatnih 30km za zagrevanje i noćenje u kući prijateljice na obali Balatona (predivan zalazak sunca).

Drugi dan

Sledeća destinacija je na oko 70km, mesto se zove Keszthely. Na obroke smo trošili oko 500 foriniti po glavi što je oko 200din. To je uvek bila kifla ili zemička, salama ili kobasica, voda i ledeni čaj. Dobro je što duž puta ima mnogo prodavnica i marketa pa ne morate hranu kupovati unapred. Biciklistički put tz. “Balaton Kur” je označen zelenim znakovima sa žutom biciklom. Znakovi su dobro raspoređeni ali ipak nekada morate bolje da pogledate, sledite intuiciju, odnosno biti uvek svesni sa koje ste strane i gde je jezero. Mapa Balatona neka uvek bude u džepu. Na znakovima je takođe uvek napisan sledeći veći grad kojem se približavate.

Mi smo krenuli krug na levo, ali isto tako možete odbrati i suprotan smer, takođe je označen. Tog dana je baš bio dan državnosti pa nam je Keszthely priredio divan ulični vašar sa fantastičnim vatrometom koji je trajao 20min!

U ovom gradu smo prvi put kampovali, kamp je pogodićete na obali Balatona, ima svoju plažu, svoj bazen, uredan toalet i tuševe. Nosili smo šator pa nas je noćenje u kampu izašlo oko 7EUR po glavi zajedno sa boravišnom taksom. Testiranje raznih mađarskih piva je bio neizostavan ritual što savetujem svima koji vole tečni hleb.

Treći dan

Trećeg dana su se mišići namestili, bili su spremni za 100km i da pređu prve ozbiljnije uspone. Trebalo se popeti na poluostrovo koje je ujedno i brdo Tihanjy. Ovde smo fino odmorili i gledali najbolji pogled na Balaton jezero. Celo se vidi a možete uplatiti i dvoglede. Spavanje je u mestu pored, koje je pravi morski grad, Balatonfured. Prelpo šetalište od kamena i mermera, mnogo restorana i picerija, živ grad, barem dok traje turistička sezona.

Mi smo klopali u pečenjari za oko 700 forinti, kobasica, krompir, hleb, pivo, sve ostalo je dosta skuplje i iziskuje veći budžet.
Kamp u Balatonfuredu je najveći koji sam video i u životu i oko Balatona. Ogroman bazen, takođe svoja plaža, celokupan sadržaj: prodavnice, internet, hrana, surfanje po jezeru, mašine za brzo pranje veša, tuševi, šporeti… Ako ne želite da vučete šator možete iznajmiti njihov, ili da odaberete neki od 5-6 vrsta kućica za svačiji džep. Super letovalište za roditelje sa mlom decom.

Naglašavam malom decom jer je za njih Balaton idealan. Nije dublji od 1,2m 🙂 možete bez problema šetati 200m od obale a na nekim delovima će vam voda biti tek do pupka.

Četvrti dan

Četvrti i poslednji dan, trebalo je preći oko 70km, ponovo do polazne tačke Šiofoka. Ovo je najbrža deonica, ima dosta nizbrdica, malo penjanja a vetar je bio u leđa skoro celog puta. Poslednji put se kupamo i beležimo predivan pogled na klupama ispod kojih je provalija do jezera. Neopisiv je osećaj sreće koji navire kada se odmaraš i razmišljaš da si juče još bio na drugoj strani jezera. Prosečna brzina je ovde bila oko 26km/h.

Voz za Peštu je bio u 15h, okupali smo se poslednji put, pojeli hamburger, obezbedili se vodom i pošli na stanicu. Zaboravih napomenuti da smo tokom 4 dana vožnje pravili velike pauze za kupanje, dan je izgledao ovako: vožnja, hrana, kupanje, vožnja, hrana, kupanje, pivo, spavanje.

Saveti

Nemojte ići na štrandove koji se plaćaju, uglavnom pre ili posle njih ima besplatna gradska plaža ili mesto za pecanje, tu je ista voda, kao na štrandu. Pesak je podloga Balatona, a voda je izuzetno čista i prijatna.

Između obroka jedite bonžite i uvek pijte dosta tečnosti. Ako ste skloni sunčanicama stavite neku belu kapu ili majicu na glavu, sunčane naočare su obavezne.

Obezbedite sebi udoban sic, ništa nemojte nositi na leđima. Za teret služi prtljažnik sa bisagama. Tamo će vam stati sve što vam treba i za nedelju dana puta.

Dobro pogledati vozove, sa kojih stanica kreću (Budimpešta ima 4 željezničke) i pogledati da li voz ide svaki dan ili samo vikendom i praznicima.

Sredite menjače, neka šaltaju sve brzine. Proverite pakne na kočnicama, dosta se koriste. Pregledajte kasetu, odnosno zubčanike da nisu potrošeni, na putu ima servisera ali će vaš tamo uvek duplo koštati popravka nego da ste to na vreme obavili u svom gradu.

Uvek tražite što veće prodavnice u večim gradovima jer ćete jeftinije proći. Gledajte druge bicikliste, dokle god ih ima na dobrom ste putu.

Savetujem gume sa kramponima jer staza nije uvek savršena betonska.

Šta poneti?

Spisak stvari koje sam ja nosio je samo da vam olakša početak pakovanja:

  • mapa balatona
  • vreća za spavanje
  • wc papir
  • 2 unutrašnje gume
  • pumpa
  • fleke za krpljenje
  • velik oštar nož
  • naočare
  • bela kapa
  • univerzalni ključ za vaš bicikl, imbusi
  • kupaći
  • peškir
  • papuče
  • prednje i zadnje svetlo
  • mačije oči na žbice točkova
  • bidon
  • kabanica
  • majice
  • šampon
  • planinarski kanapa 5m
  • LED ručna lampa
  • šibice
  • trenerka
  • pasta, četkica
  • čarape
  • gaće
  • tanke duge majice
  • šator
  • forinte
  • euri (za ovaj put potrošeno 100EUR)
  • pasoš

* Sigurno sam nešto izostavio pa slobodno pitajte ako planirate ovakav poduhvat.

Categories
Putovanja

Utisci sa letovanja – Bečići 2009

Kako je red da se posle raspusta napiše sastav o provedenom letovanju, odlučio sam da vam ukratko prepričam svoje iskustvo u boravku na crnogorskom primorju.

Putovali smo Železnicom Srbije do Bjelog polja gde nas je do Sutomora dovezla Železnica Crne Gore. I na ulasku i na izlazu iz CG legitimisali su nas samo naši policajci a sa carinom i pregledom stvari nismo imali problema. Posle 16 sati puta iskrcali smo se u Sutomoru gde smo se taxijem odvezli do Bečića i hotela Alet Moc. Sa nama je putovao još jedan par pa nas je taj put koštao 10€. Inače je vožnja za tu destinaciju 20€. Na recepciji hotela smo se na brzinu prijavili, platili boravišnu taxu od 21€ i dobili ključeve od svoje sobice. Sve je čisto, ljudi kulturni i ljubazni. Pošto je ovaj hotel građen ’69 god. podseća na komunizam ali uprkos tome je lepo održavan. Ceo komplex se sastoji od 6 paviljona sa ukupno 200 soba, salom za ručavanje, kafićem i dva sportska terena. U prelepom dvorištu hotela sam prvi put u životu video drvo nara sa plodovima koji su bili na pola svog sazrevanja. Palme su svakako neizbežno rastinje i ima ih baš dosta.

Pošto smo uzeli polupansion, prvi obrok nam je bila večera. Samoposluživanje tj. švedski sto nam je baš odgovarao a hrana je bila raznovrsna. Pečene ribe i pekarskog krompira je uvek bilo a smenjivali su se piletina, rolati, bečke šnicle itd. Od priloga smo najviše konzumirali kukuruz mada je tu bio i grašak, šargarepa, krompir pire. Zaboravio sam reći da je supica i čorbica takođe bila svakodnevno ma meniju što nam je baš odgovaralo. Salata klasika, paradajz, kupus, krastavac, a desert je bio ili neki sitan kolač ili pomorandza. Sve u svemu i mi Vojvođani smo se pošteno mogli najesti 😉

Jedino vodu česmušu nismo konzumirali. Preko puta hotela je bila prodavnica gde smo se snabdevali i isprobali skoro sve domaće i hrvatske flaširane vode. Prosek boce od 1,5l je bio 0,80€. U ovom super marketu sam i saznao da Crnogorci dinju nazivaju pipun, 🙂 cene svih namirnica su skuplje u rasponu od 20 do 30%.

U plažnim kafićima cene sokića i točenog Nikšićkog piva su po 2€ a espresso je od 0,80€ do 1€.

Svako jutro smo oko 10 već bili na plaži i ubrzo smo ih upoznali sve, mislim da ih ima oko 5 sa Rafailovićima. Svaka plaža ima svoj naziv i tablu sa uslugama koje pruža. Suncobran i ležaljka su po 2€ a ako se uzme komplet; 2 ležaljke i suncobran, cena za ceo dan je 5€. Ovo se odnosi na jednu polovinu plaže jer je svaka podeljena na 2 jednaka dela od koje je drugi potpuno slobodan. Mi smo se odlučili za plažu koja nudi suncobran od trske jer se kroz platneni gadno pocrveni!

U Bečićima su plaže šljunkovite sa razlikom u krupnoći šljunka, od najvećih oblutaka do najsitnije frakcije.

Na šetalištu su se naravno nalazili razni kiosci sa palačinkama, roštiljima i pizzama na parče. A u drugom delu, lanac restorana sa jelima po narudžbi. Palačinka sa eurokremom i plazmom je 1€ kao i parče pizze, a pljeskavica je 1,5€. Za jelo po narudžbi (morski plodovi na primer) potrebno je da izdvojite od 6 do 12€. Ima stvarno lepih restorana na obali kao što je na primer “3 Ribara” gde sam sa velikim gurmanskim apetitom pojeo lignje na žaru sa svim prilozima koje slede uz njih. Zanimljivo mi je bilo sto su nam naplatili i hleb :).

Probao sam još i tzv. “Jadranski tanjir” gde se u porciji za 8€ dobiju takođe lignje, jedan škamp, dve neke manje ribice u celo i jedan riblji filet. Restovani krompir sa blitvom je bio stvarno ukusan jedino mi skamp baš nije najbolje legao, mada mislim da može bolje da se pripremi…

Pored restorana na obali ima mnogo ruskih hotela a naravno i ruskih gostiju. Non stop se u prolazu plažom ili šetalištem čuo ruski jezik tako da smo ga se baš naslušali. Njima je ovde extra, Rusi su došli iz svih društvenih slojeva i verujem da im je recimo naspram Moskve Crna Gora super jeftina, čak i ako su na moru.

Pošto sam već počeo da pišem o Rusima rećiću još par detalja. Onaj ko je ranije boravio u Bečićima sigurno pamti tunel za pešake koji ispod manjeg brda vodi do Slovenske plaže tj. kasnije Budve. I ove godine smo se uputili prema njemu ali sam se iznenadio kada nismo uspeli iz prvog da ga pronađemo. Ljubazan meštanin nas je uputio da se iza hotela Bellivel sada nalazi samo početak tunela koji je zbog izgradnje mega komplexa na pomenutom brdu zatvoren i premešten na samo brdo. Tako smo za nekih 5 minuta hoda preko drvenih stepenica prešli to brdo.

Na ogradama su bili prikazani 3d planovi i skice šta su Rusi tu sve zamislili da izgrade. Bukvalno žele da naprave mali Dubai od ovog dela primorja! Na završetku drvenog stepeništa noge su nam kročile na novo i prelepo šetaliste Slovenskom plažom pa sve do početka Budve. Pod je obložen nekim novim materijalom, podseća na topljivu stenu, prelepom pogledu na more i obalu možete da uživate sa klupica i sedalica koje su sa obe strane. Neke su uklesane u stenu tako da deluju baš zanimljivo a pre svega je sve to uklopljeno u prirodni ambijent. Na pločici smo pročitali da je celo šetaliste urađeno za 12 dana što nas je još više zadivilo i već nas teralo da maštamo kako bi bilo prelepo da se ovo proširi i dalje. Sve preporuke za šetnju ovim delom!

Sa plaže se selim u more. Voda je bila izuzetno topla. Jedino razočarenje sam doživeo kada sam gnjureći uvideo da podvodni svet ni približno nije bogat kao u Čanju. Samo na jednoj plaži, na levom kraju Bečića je bilo zanimljivo gnjuriti i družiti se sa morskim ježevima, školjkama a izbrojao sam i 5-6 vrsta riba.

Zamenu za duga ronjenja zamenili su poveći talasi poslednja 2 dana u kojima sam se kao dete od 5 godina igrao, bacao i prevrtao. U nekim naletima su baš bili jaki tako da su bez problema mene od 86kg rušli ko domine.

Onima koje talasi nisu mogli da zabave tu su naravno bile pedaline, skuteri, i za mene novi sport para sejling: gliser se nalazi na nekih 200m od obale, prikače na tebe otvoreni padobran koji je sajlom na odmotavanje prikačen za čamac. Kada se padobran napuno vazduhom onaj ko je za njega vezan počinje da leti u visine koje nisu baš male, gliser ga provoza 2, 3 puta duž plaže gde on od gore sigurno ima fantastičan pogled a zatim se bezbedno spusti u čamac jer ga ovi postepeno dovuku.

Pošto smo uhvatili 7 sunčanih dana morali smo se pridržavati pravila pa smo tako od 12 do 16h boravili u debelom hladu hotelske sobe ili slično zbog jakog sunca koje smo hteli da izbegnemo. To vreme smo taman iskoristili za ručak i popodnevni odmor.

Poslednji dan smo imali samo doručak gde smo uvek imali 2 vrste sira, šunkarice, parizeraz, prženice, kajgane, krofni, maslaca i marmelade. A od napitaka jogurt, kafu, čaj i mleko. Taj dan je prepodne padala kiša koja je predhodila grmljavinom od 1,5h kakvu u životu nismo culi.

Dakle odjavili smo se, pokupili svoje lične karte i opet taksijem krenuli u Sutomore na željezničku stanicu. Prijepolje i jos 4 dana odmora su nas čekali.

Sada je 01am, 15. jul, sedim u vozu i pišem ovaj post, a kada dođem pred svoj desktop sledi ubacivanje slika i publishing. Mislim da mi je ovo najduži tekst do sada i baš sam imao želju da ovo letovanje pretvorim i u pisanu reč.