Volim da uzmem stereotip iz detektivskih krimi filmova i serija.
Imamo jednog agenta koji, naravno, ima svoje probleme: emotivne, porodične, brak u raspadu…
On najbolje rešava slučajeve, ali mu šef stalno diše za vratom i tera ga da na kraju dana napiše izveštaj o svim nagomilanim slučajevima.
Naravno, on to gura u stranu, odbija i mrzi. Ko će još da piše izveštaj posle svega? A usput je bio i malo suspendovan…
Zašto su ti izveštaji bitni?
Njemu konkretno možda i nisu preterano važni. Ali deset godina kasnije snima se nastavak: novi slučaj povezan sa nekim davnim zločinom. Tada će mladom detektivu baš značiti stari izveštaj – naročito ako je detaljan – da reši svoj slučaj.
Danas je slično i u softverskom svetu: sa dokumentacijom, AI agentima i građenjem graphova – globalnog znanja za ceo projekat ili kompaniju.
Sam kod nije dovoljan. U njemu često ne piše zašto je nešto urađeno, zbog čega je donesena određena odluka, zašto sada, a ne kasnije, niti kakav je plan za budućnost.
A kako se hot teme u AI svetu menjaju iz nedelje u nedelju, evo jedne iz moje nedelje: Graph priča.
Idemo bliže.
Categories